Kada započeti psihoterapiju/savetovanje?

Dešava se da ti je u životu teško da se suočiš sa pojedinim životnim izazovima, doneseš značajnu odluku, napraviš promenu, te se osećaš nelagodno u sopstvenoj koži. Uhvati te nemir, razdražljiv/a si, lako uđeš u konflikt, emocije izraziš jače nego što bi to želeo/la, posle čega se javi osećaj kajanja, krivice i stida što već osetljivo stanje dodatno zakomplikuje. Besan/na si na sebe, besan/na na druge, na okolnosti koje su te zadesile i iz kojih ne znaš da se otrgnemo. Snage su ti okrnjene, a situacija deluje poprilično bezizlazna. Brineš se kako ćeš izaći iz začaranog kruga.
Ili:
Želiš da promeniš posao/mesto stanovanja/partnera/partnerku, ali si svestan/na da to zahteva određene promene na koje možda nisi spreman/na. Dvoumiš se, otići ili ostati, ali ne dolaziš do konačne odluke koja je najbolja za tebe. Samo osećaš da ti je tesno, nelagodno na mestu na kome si i da ti je potrebno nešto novo, drugačije u životu, ali nisi siguran/na šta je to, niti kako da doneseš najbolju odluku za sebe, a da ne pogrešiš.
Ili:
Dogodilo se nešto značajno lepo što je uticalo na tvoj život, završetak fakulteta, preseljenje, rođenje deteta, ili pak značajno neprijatno, razvod, pandemija, smrt, što je uticalo na to da ti je teško da funkcionišeš po starom. Dogodilo se nešto neočekivano, stresno ili traumatično i ne znaš kako da nastaviš. Koji je pravi put?
Pričaš sa prijateljima, roditeljima, braćom, sestrama i dobijaš osećaj kratkotrajne smirenosti, ali njihovo pažljivo slušanje i dobronamerni saveti kod tebe ne piju vodu. Posle nekog vremena uviđaš da ih smaraš svojim nebrojenim pozivima i beskrajnim razgovorima, pa se povlačiš i odlučuješ da nastaviš sam/a. Sada razgovore vodiš u tišini sam/a sa sobom, sve više se zatvaraš, manje se odazivaš pozivima na druženje, izlazak iz kuće deluje kao neprijatna aktivnost, a ni ostanak nije nešto što te oduševljava. Svakodnevne aktivnosti postaju krajnje naporne i malo toga te čini srećnim. Pitanje više nije: Kako izaći iz začaranog kruga? već: Koliko dugo ću još da trpim i ostajem u situaciji koja mi ne prija? Kada je vreme da nešto promenim? A odgovor je za svakog od nas drugačiji jer zavisi od okolnosti u kojima trenutno živimo i naših kapaciteta koji nekada mogu biti dovoljni da sami ili uz podršku bliskih osoba možemo da prevaziđemo životnu krizu, a ponekad oslabljeni toliko da nam je potrebno vreme da donesemo odluku da želimo da uradimo nešto za sebe. Za tako značajnu odluku, kao što je početak terapije, potrebna je hrabrost da skočite u nešto nepoznato i prepustite se terapijskom procesu, ali i ulaganje dodatnog napora za donošenje odluke, slanje jedne poruke ili mejla u kome ćete se predstaviti i zatražiti termin (Dobar dan! Zovem se X i voleo/la bih da zakažem termin. Odgovaralo bi mi u prepodnevnim satima. Moj broj je 06…Pozdrav!). Kada napravite taj prvi značajan korak, setite se da ste uradili nešto veliko (možda posle dugog perioda neulaganja u sebe ili čak zanemarivanja) i samo konstatujte da ste započeli jedno putovanje. I budite sebi najbolji prijatelj tako što ćete biti podrška, tako što ćete pohvaliti odluku i akciju da nešto promenite u svom životu, da ga učinite boljim za sebe, da se osećate ispunjenije, zadovoljnije i srećnije. I da dozvolite sebi da budete, jednostavno, ono što jeste.